24. MSK "Trg od knjige" - 27. jul

HERCEG NOVI – GRAD LJUDSKIH DUŠA I GRADITELJA BUDUĆNOSTI

Sedme sajamske večeri prekrasana Belavista bila je ispunjena oduševljenom publikom koja je svjedočila razgovoru književne kritičarke Milene Đorđijević sa čovjekom čije je nesagledivo i nemjerljivo životno, privatno i profesionalno iskustvo spojilo sve prisutne generacije, Petrom Pecom Popovićem, izgradivši upravo „Most preko vremena“, koji je je i naslov promovisane knjige, inspirisan rečenicom pisca i sociologa, Stefana Simića. Spoj između dvije obale, čvrstim mostom vremena, desio se i između sagovornika, koji su, iako sa istog prostora, ipak udaljeni po: vremenu, gradu, ljudima i državama u kojima su živjeli. Herceg Novi, iako ne samo Trgom od knjige, koji se održava već dvadeset četiri godine, već bogatim kulturnim nasljeđem, vođen ljudima koji su u njemu trajno boravili i stvarali, kao i onima koji su ga samo posjećivali ali su u njemu ostavili svoj pečat i dušu, i sinoć je pokazao da je zauvijek na kulturnoj mapi. Peca Popović, novinar, publicist i muzički kritičar emotivnim sjećanjima vratio je vrijeme, 'vraćajući u bivanje' sve one događaje, muziku i dobre ljude sa našeg prostora koji su u njemu oblikovali kulturu, a koji bivaju lako zaboravljeni kada umru. Ne dozvolivši da se to desi, i smatrajući to svojom dužnosti, oživio je sve oni koji su na njega uticali, svojim primjerom, djelima i riječima, svojom dobrotom, svojom požrtvovanošću i ljudskosti, te su oni neumitno postali i dio našeg doživljaja. Herceg Novi je, za autora, „ispao grad koji mu je dao mogućnost da napravi taj most preko vremena“. Prikazujući nam svoju knjigu, zbirku novijih i starijih tekstova, intervjua, putopisa i eseja, na nadahnuto i neodoljivo kozerski način, prisjećao se Peca Popović svojih drugovanja u Herceg Novom sa imenima poput: Miodraga Bulatovića, akademika Ljube Tadića, Peđe Ristića, Rajka Mitića, Radomana Kanjevca, Đorđa Marijanovića, Boža Koprivice, Duleta Vujoševića... S posebnom naklonošću i pijatetom pričao je o Dušku Trifunoviću, sa kojim je u martu 1991, u Andrićevoj kući napravio svoj najbolji intervju, i sa Duškom Radovićem, sa kojim je napravio njegov posljednji intervju, čiji su odgovori bili iznenađujuće britki – „Ne žudim za slavom progonjenog čoveka“. Obojicu je, osim istog imena, povezivao osjećaj za apsolutnu dobrotu, i to unutrašnje raspoloženje koje ih je odvajalo od drugih, nedvosmisleno nam je prenio Peca Popović, vječno ih otrgnuvši od zaborava i obezbijedivši i sebi sigurno mjesto do njih, gdje god ono bilo. Od čovjeka ekstravagantnog enciklopedijskog znanja, koji ne dozvoljava da zlo prevlada nad dobrotom, saznali smo koje čudesne niti povezuju Iva Andrića, Branka Radičevića i Duška Trifunovića, koji je baš u Novom napisao poemu „Antički poremećaj“ o Antima, narodu koji postoji samo u ukrštenim riječima i koji je bio antiprotivan svemu, te je doživio sudbinu izumiranja; za koju je pomislio da bi i nas sačekala. Ipak, optimistično je nastavio Popović, izuzetno zanimljivo pričajući o umjetnosti i muzici svoje mladosti, ljudima sa kojima je drugovao, ponajviše sa i nama poznatim beogradskim imenima, piscima, slikarima i glumcima (Milan – Mika Oklopdžić, Biljana Jovanović, Dušan Prelević Prele). Naročito je inspirativna bila priča o San Francisku i njegovih pet zlatnih groznica, gradu u koji smo poželjeli da odemo, uvijek imajući na umu da grad ne čine samo građevine, već ga čine graditelji koji vide budućnost, koji prepoznaju šta treba čuvati, čega se ne treba odreći i čega se ne treba stidjeti i šta je to što treba hrabro braniti, uvjereni da je to poruka i za naš grad i vijek u kome živimo.

Drugi dio večeri bio je posvećen priči o još jednoj izuzetnoj ličnosti čije ime je postalo sinonim za eleganciju i modu. Izuzetnu romansiranu biografiju Izabel Fimijer, francuske spisateljice i novinarke, nastalu nakon punih trideset pet godina iscrpnog i odanog istraživanja porodičnih svjedočanstava, ličnih arhiva i intervjua Gabrijel Šanel – „Koko Šanel: tajanstveni parfem“, poslije knjiga „Šanel intimno“ i „Šanel enigma“. Rijetku knjigu teorije mode sa vještom književnom formom, prije svega duboko intiman portret Koko Šanel predstavili su izdavač Zoran Hamović (IK Clio), recenzentkinja Nataša Krstić, slobodna likovna umjetnica koja se bavi modom i autorka, koja je s nježnošću i poštovanjem pričala o Koko Šanel i upečatljivo prisutnima ulila povjerenje u arhivsku građu kao neoborive dokaze o ljudima. Prevodilac sa francuskog jezika bio je Miloš Avramović. Publika je uživala u priči o Koko Šanel, koja postaje i dio naše kulture, ne samo svjetske i francuske, a koja je redefinisala pojam mode i stvorila modnu revoluciju. Bila je prva koja je demokratizovala modu, poništavajući do tada jedino očekivan luksuz u modi i od nje napravila individualan čin u kome izražavamo svoj karakter i svoju ličnost, učinivši poznatim svoj „Šanel princip“, koji je inspirisao brojne dizajnere i „Šanel stil“, koji godinama inspiriše žene i njihov umjeren, jednostavan način odjevanja. U godini u kojoj obilježavamo pojavu najpoznatije „male crne haljine“ otkrili smo zbog čega je mit o Koko Šanel toliko snažan, saznavši mnogo o detaljima neobičnog i teškog života djevojčice koja je uspjela da prebrodi sve rane gubitke, boravak u sirotištu i siromaštvo i ostane zauvijek upamćena u industriji mode svojim eruptivnim stvaralaštvom i uticajem na kulturu; kao i da iza dvostukog C (Coco Chanel) stoje motivi sa vitraža sirotišta u kome je bila ispred kojih se molila. Njen cilj je bio da sve žene mogu njen stil da prilagode sebi samima, da pronađu individualan, sopstveni stil, a s obzirom na to da nije bila sujetna, zadovoljno je regovala na sve koji su bili inspirisani njenim stilom ili je kopirali. Nakon priče o prekrajanju sopstvene sudbine, i krojenju koje postaje život, ljubavi Koko Šanel i njenim porodičnim prilikama, dugo će se na Belavisti pamtiti veče posvećeno ženi koja je sve što je u djetinjstvu osjetila kao nemir pretvoriti u simbole svog stvaralaštva koji su hranili njen rad: pšenicu, zvijezde, lava, kao njenog horoskopskog znaka, brojeva 5 i 19, kao datum njenog rođenja. Osjećaćemo miris parfema Koko Šanel, kao auru tajne ove neponovljive ličnosti, koja je na nesvakidašnji način ostavila i tragove svoje duše Herceg Novom, kroz priču koji su nam učesnici promocije prenijeli o njenom životu.

Veče su ispunjavali treperavi zvuci violine, Dušice Kordić i harmonike, Safeta Drljana. Program je vodila Željka Čepić.

27. јул